Stay Signed In
Do you want to access your site more quickly on this computer? Check this box, and your username and password will be remembered for two weeks. Click logout to turn this off.
Stay Safe
Do not check this box if you are using a public computer. You don't want anyone seeing your personal info or messing with your site.
Karate klub KODING
Goce Krstevski
ul. 1010 br.43
1000 SKOPJE
Karate klub IPON
Ivan Simeonov
ul. Bra}a Staverevi br.
2123000 KOCANI
Karate klub JADRAN
Ljupco Ivanovski
Bul. AVNOJ br.26/9
1000 SKOPJE
Karate klub LIRIJA
Ismet Mehmeti
Ul. Sava Kovacevik br.
42/1-14
1000 SKOPJE
Karate klub MAVASI
Dimce Savevski
ul. Stara Novakina br.
1b 1000 SKOPJE
Karate klub PARTIZAN
Dragan Stojanovski
Ilindenska br.76
1220 TETOVO
Karate klub KOCANI
Slobodan Karov
Ul. Jane Sandanski
br.4a 2300 KOCANI
Karate klub BOREC
Vasil Vasilev
Ul. "Nikola Karev" br.
171400 VELES
Karate klub GOCE DELCEV
Petre Ceselkovski
Ul. Oktomvriska br. 35
7500 PRILEP
Karate klub FUDO
George Nakov
ul. Leninova br.74/2
2400 STRUMICA
Centar za borecki sportovi KARPOS
Stole Stojkovik
Ul. Pravda Spasovska br.30 1300 KUMANOVO
Karate klub TAIDO
Ivana Stoiljkovik
Ul."Pitu Guli" br. 27
2000 STIP
Karate klub PELISTER
Goko Tasevski
Ul. Ivan Milutinovik 28
7000 B I T O L A
Karate klub OZREN
Stole Stojkovik
Ul. Jakim Stojkovski br. 108
2210 PROBISTIP
tel. 482-751
Karate klub PROLET
Ilija Jordanovski
ul. Ulof Palme br. 6/1-7
1000 SKOPJE
Karate klub SUPERIOR
Vladimir Apostolov
Ul."A.Stojanovik" br. 8
1220 TETOVO
Karate klub MEIGIN
Tome Pandev
ul. "M. Tito" br.5/2-2
2400 S T R U M I C A
Karate klub Mak vadokai
Atanas Filipovski
Bul. AVNOJ br. 34/3/7
1000 S K O P J E
Karate klub MAVASI
Dimce Savevski
ul. Stara Novakina br. 1b 1000 SKOPJE
Karate klub
ZELEZAREC
Ilija Tasev ul. Zenicka br.8 1000 SKOPJE
Karate klub SKORPION
Ljubisa Stojkov
Ul. Ivo Lola Ribar br. 8
VELES
Karate klub CRNAREKA
Zarko Murgoski
s. Bucin 7525 KOCANI
Karate klub JSP
Angele Jovanovski
Ul. Pavle Ilik br. 2/2-11
1000 SKOPJE
Karate klub MORNAR
Saso Nestorovski
s. Radozda
6330 STRUGA
Karate klub OVCE POLE
Slavco Panevski
Ul."Marsal Tito" br.32
2220 SVETI NIKOLE
Karate klub PROBISTIP
Stojanco Mitevski
Ul. Planinska br. 2
2210 PROBISTIP
Karate klub SAMURAJ
Toni Bocevski
s. Dobromiri
7000 BITOLA
Karate klub SIHAN
Tome Pandev
Ul. Leninova br. 5/2-2
2400 STRUMICA
Karate klub
COLE
Dejan Coleski
ul. "Turisti4ka"
6000 OHRID
Funakoshi Gichin
History of Shotokan Karate
Gichin Funakoshi (Funakoshi Gichin , 1868–1957 ) was one of Okinawa karate masters who introduced karate to the Japanese mainland in 1921 1921
Karate or karate-do is a martial arts that developed from a synthesis of indigenous Ryukyuan fighting methods, Chinese Kempo and concepts from classical Japanese martial arts . "Karate" originally meant Chinese hand , but was later changed to a homonym meaning "empty hand" in Japonese . It is known primarily as a striking art, featuring punching, kicking, knee/elbow strikes and open handed techniques. However, grappling, joint manipulations, locks, restraints/traps, throws and vital point striking also appear in karate. A practitioner of karate is called a karateka.
As mentioned, Funakoshi changed the names of many kata and the meaning of the art itself (at least on mainland Japan ). He most likely did this to get karate accepted by the Japanese budo organization Dai Nippon Botoku Kai . Funakoshi also gave Japanese names to many of the kata. The five Itosu pinan forms became known as heian ; the three naihanchi forms became known as tekki ; seisan' as hangetsu ; chinto as gankaku ; wanshu' as empi ; etc. These were mostly just political changes, rather than changes to the content of the forms, although Funakoshi did institute changes to the content. The name changes may have been designed to make the art sound more Japanese (less "foreign"). Funakoshi had trained in two of the popular branches of Okinawan karate of the time, Shorin-ryu and Shorei-ryu . In Japan he was influenced by kendo, incorporating some ideas about distancing and timing into his style. He always referred to what he taught as simply "karate"; however, in 1936 he built the Shotokan dojo in Tokyo , and the school or style he left behind is usually called Sotokan
Gičin Funakoši (1868–1957) bio je okinavljanski majstor koji je formalno doneo karate u Japan 1921 godine, i smatra se ocem modernog karatea.
Šotokan je škola karatea, nastala pod uticajem različitih borilačkih veština, a osnovao ju je majstor Funakoši Gičin sa svojim sinom Jošitakom. Funakoši je čovek koji je 'zvanično' doneo karate sa Okinave u Japan, iako su Kenva Mabuni, Motobu Čoki i drugi Okinavljani aktivno predavali karate u Japanu i pre toga. Šoto je bio pseudonim kojim je Funakoši potpisivao svoju poeziju, a znači "borovi talasi" ([1], str. 85), dok kan znači "kuća". I iz tog razloga šotokan je bio naziv za dvoranu u kojoj je on trenirao svoje učenike. Šotokan je jedan od najvećih svetskih karate stilova (sedam najvećih su Šotokan, Šorin-riu, Vado-riu, Šito-riu, Gođu-riu, Kjokušin, i Kenpo)
Karate ili karatedo (jap. prazna ruka odn. put prazne ruke) je borilačka veština, poreklom iz Japana. U bukvalnom prevodu, kara znači prazna (gola) ili kineska (po načinu izgovora), te ruka ili šaka, dakle prazna ruka, i misli kako se odbraniti, odnosno boriti "bez oružja u rukama". Nastanak karatea vezuje se za stare borilačke veštine Okinave ostrva, 19. veka, gde su se lokalne tradicije mešale sa kineskim i japanskim uticajima. Početkom 20. veka karate stiže u Japan, a posle Drugog svetskog rata raširio se po svetu.
Moderni naziv karatedo (Karate-dō) treba da svrsta karate u liniju sa drugim budo stilovima (Budō); ipak se još uvek uglavnom koristi uobičajni izraz karate.
Karate pripada takozvanim tvrdim stilovima. Nasuprot mekim stilovima (aikido, ving cun itd.) koji gledaju da koriste snagu i energiju napadača, tvrdi stilovi ističu telesnu kondiciju, pre svega brzinu i snagu iz brzine. Tehnički, karate koristi udarce pesnicom, šakom, prstima, laktovima, kolenom i nogama, razne blokade, a ponekad se uče i poluge, bacanja, bolni hvatovi, udarci u vitalne tačke (u oči, grlo, nos itd.), i tehnike rukovanjem oružja - kobudo. Moderni karate je često sportski orijentisan, time takmičenja imaju veliki značaj. Ovo može da bude na štetu realnih tehnika samoodbrane, koji su isto deo karatea.
Sotokan kata
Kata se često opisuje kao utvrđeni redosled karate pokreta organizovanih u unapred uređenu borbu protiv zamišljenih protivnika. Kata se sastoji od udaraca nogom, rukom, čišćenja, blokova i bacanja. Pokreti tela u katama uključuju koračanje, uvrtanje, okrete, padanje na pod i skakanje.
Nekoliko šotokan grupa su uključile kate i iz drugih stilova u svoj trening, ali kada je sensej Nakajama osnovao JKA, izložio je 26 kata koje JKA karateke trebaju da vežbaju. Čak i danas, hiljade šotokan dođoa vežbaju samo ovih 26 kata.
Katu, prvo i najvažnije, treba izvesti sa pravilnim stavom, ako kata vežbač shvata katu, svaki brz pokret će biti izveden brzo, snažno i sa ciljem. Karateka treba da uradi tehniku kao da mu život zavisi od toga.
Kata nije predstava, ili demonstracija, već je na svakom karateki da vežba tehnike sa punim 'Ikken Hisatsu' (završni udarac ili ubistvo jednim udarcem).
Zdravstveni aspekt kate je nesporan, vežbanje kate je odlično za fitnes, gipkost, agilnost i mekoću tela. A kako stariji karateka biva veći naglasak se stavlja na zdravlje.
Heijan sodan
Heijan nidan
Heijan sandan
Teki sodan
Heijan jondan
Dzion
Heijan godan
Basai dai
Enpi
Kanku dai
Kanku so
Basai so
Socin
Unsu
Nidzusiho
Cinte
Gankaku
Hangencu
Kumite
Prvi nivo kumitea za početnike je 'kihon kumite'. Ima dva tipa. Prvi tip je 'džodan' (visoki nivo), gde će oni na kraju izvesti visoki oi-zuki. Partner mora onda reagovati tako što će iskoračiti nazad i izvesti age-uke kako bi blokirao napad.
Drugi tip kihon kumitea je 'čudan' (srednji nivo). Razlika je u tome što oi-zuki u čudan nivou koristi napadač, a onaj koji se brani koristi soto-uke blok.
Sledeći nivo kumite treninga jeste 'sanbon kumite' (sparing u tri koraka). Kao što mu i ime govori izvodi se u tri koraka. Isti je kao i kihon kumite samo se umesto pet izvodi u tri koraka.
Na srednjem nivou (obično iznad 5. kjua), od karateke se očekuje da nauči 'ipon kumite' (sparing iz jednog koraka). Iako se sastoji iz samo jednog koraka mnogo je napredniji jer omogućava raznovrsnije napade i blokove.
Sledeći nivo kumitea je 'džiju ipon kumite' (sparing iz jednog koraka u slobodno stilu) Gotovo je isti kao i ipon kumite ali zahteva da karateka bude u pokretu.
Obično, zadnji element sparinga koji se uvodi jeste džiju kumite (slobodni sparing) gde učesnici mogu slobodno da koriste bilo koju karate tehniku ili kombinaciju napada, a protivnik je slobodan da izbegava, blokira ili napada po slobodnoj volji. .
Dodatni metod treninga koji se obično uvodi za više nivoe jeste kaišu ipon kumite. Počinje isto kao i džiju ipon kumite; jedan karateka imenuje napad koji namerava da izvede, napada, a njegov protivnik blokira i uzvraća kontrom.
Karakteristike Karate
Trening je obično podeljen u tri sekcije: kihon ili "osnovne tehnike", kumite ili "sparing, borba", i kata (forma ili obrazac pokreta). Šotokan tehnike u kihonu i kati karakterišu duboki, dugi stavovi koji pružaju stabilnost, snažne pokrete i takođe pomažu ojačavanju nogu. Snaga i moć se često prikazuju umesto sporih, tečnijih pokreta. Kumite tehnike odražavaju ove stavove i pokrete na nižim nivoima, dok na višim postaju slobodnije i fleksibilnije. Veruje se da je Funakoši smatrao da su tradicionalne borilačke veštine (kao sumo, džiudžicu i kendžucu) suviše fokusirane na borbu, pa je stavio naglasak na zdravlje, disanje, oslobađanje energije, otvoreni um i kontrolu tela.
Врховни мајстор Фунакоши Гичин рођен је 10. новембра 1868. године у Јамакави (Шури, Окинава префектура), у самурајског породици, која је у ранијим временима била вазал племића из Ryukyu династије.
До 11. године већ је био познат у борилачким вештинама Ryukyu стила. Тренирајући код мајстора Азато Анкоа, убрзо је достигао свог учитеља и заједно с њим почео важити за најбољег вежбача борилачких вештина у том пољу. Такође, учио је karate-jutsu (пише се са карактерима који значе "борилачка вештина кинеска шака") код мајстора Итосу Анкоа. Оба учитеља била су импресионирана племенитошћу његовог карактера.
Funakoshi Gichin prelazak u Japan
Како је током година наставио са тренинзима и развијао своје импозантне вештине, мајстор Фунакоши је постао председник Окинављанског друштва за борилачке вештине, као и инструктор у Окинављанској учитељској школи. Између 1906. и 1915. Гичин Фунакоши је са својим најбољим ученицима путовао кроз целу Окинаву, јавно демонстрирајући карате технике. Касније 1922. године, када Фунакоши имао 54 године, престонаследник и каснији јапански цар Хирохито као сведок таквих представа, позвао га је да на националном будо-конгресу у Токију 1922. године презентује свој карате. Ово представљање, прво јавно приказивање karate-jutsu-а у Јапану, било је потпуни успех. И до тада непознати мајстор борилачких вештина Фунакоши Гичин моментално је постао славан у јапанском свету борилачких вештина.
Одмах потом, оснивач модерног Џудоа, Кано Џигоро, који је и сам присуствовао демонстрацији на будо-конгресу, позвао је мајстора Фунакошија и његовог ученика Гима Шинкина у Кодокан џудо дођо да направе демонстрацију ката. Веома посећени догађај испунио је Кодокан дођо до последњег места, и биио толико добро примљен да се мајстор Фунакоши нашао под притиском са свих страна да остане у Токију.
Sotokan
Како је популарност karate-jutsu-а расла, мајстор Фунакоши је увео први систем "дан рангирања" у априлу 1924. године.
Отприлике у исто време, уз подршку свог учитеља Будизма, Абот Фурукава Ђодоа из Енкакуји храма у Камакури, масјтор Фунакоши је почео да практикује Зен. Прихватио је познато Будистичко учење које каже "форма је празнина и празнина је форма". Почео је да увиђа значај тог учења за своју борилачку вештину, и на крају променио знаке за реч карате од кара + те ("кинеска" + "шака") у кара + те ("празна" + "шака").
Такође, у циљу популаризовања "локалне" окинављанске борилачке вештине у остатку Јапана, мајстор Фунакоши створио је комплетан систем техника и теорије, и променио кинеска и окинављанска имена ката у стандардна јапанска. Године 1929., после доста размишљања, такође је променио име karate-jutsu-а ("борилачка вештина кинеска шака") у карате-до ("пут каратеа", или "пут празне шаке"). Ово је изазвало незадовољство на Окинави, на коју се више никад није вратио. Затим је дефинисао двадесет учења каратеа, и афирмисао главну карате филозофију.
Гичин ФунакошиБрој људи који су хтели да тренирају карате растао је сваки дан, тако да је постало тешко пронаћи место свима да тренирају. Зато је, 1939. године, мајстор Фунакоши основао "Shotokan" дођо, који је подигао о свом трошку. ("Shoto" је псеудоним који је користио када у калиографији и да потписује своју поезију. "Shoto" значи "борови таласи" и односи се на звук ветра који дува кроз борове, а подсећа на звук океанских таласа.)
Интересантно је да у својој карате школи, никад прихватио турнирска такмичења и борбе у двоје.
Његов син, Фунакоши Гиго модернизовао је систем каратеа који је он првобитно развио. Ово је превасходно постигао спуштајући висину неких техника као zuki (ударци), shuto uchi (напад руке с ножем) и додајући технике шута које се изводе изнад висине струка. Shotokan, како је временом назван, развио се под утицајем кендо-вих удаљености и тајминга.
Све ово је довело до настанка Јапанске Карате Асоцијације (ЈКА) 1955. године, са Фунакошијем као главним инструктором, мада Фунакоши није подржавао све промене које је та организација увела у карате. Остао је у Токију до своје смрти 29. априла 1957. године, у 89. години. Након Другог светског рата Фунакошијеви преживели ученици (углавном универзитетски студенти) формализовали су његово учење.